Kroz vježbanje vrlo brzo shvatimo da napad nije samo fizički napad. Čovjek je i fizičko i duhovno biće – napadamo i riječima, gestama, pogledima, mislima, ali se i branimo njima.

Da li je izlaz u tome da učimo samo napadati i braniti se? Naš sensei Kenjiro Yoshigasaki kazao bi da je obrana isto što i napad.

Aikido je stvaranje situacije u kojoj do napada ne dolazi, pa tada obrana nje ni potrebna. Kroz tehnike aikida uočavamo razne vrste fizičkih i mentalnih tenzija u sebi i drugima. Vježbanjem aikida ih učimo razrješiti tako da zadržimo svoj integritet i ne narušavmo drugi.

S vremenom, naučeno automatski prenosimo na svakodnevne životne situacije, nesuglasnice u obitelji, napetosti s djecom, stres i fizičke probleme uzrokovane poslom i ostalo.

“Aikido je život, nema greške jer je prirodan, nitko ne može pogriješiti u onome što je prirodno! Aikido se ne uči, nitko ne može naučiti nešto što je prirodno, to je već u nama, samo treba intuicija kojoj treba pustiti da nas vodi kroz put!”