Podijeljena na strane, hakama ima pet nabora sprijeda i jedan veliki nabor na stražnjoj strani. Pridržava je pojas u visini bubrega. Hakama mora dopirati do članka na nozi. Duža postaje nezgodna za hodanje. Na hakami ‘koshi-ita’ (doslovno: daska kukova) je pričvršćena i pritišće lumbalni dio naprijed, stvarajući osnovni luk ispravnog stava. Duge ‘himo’ (vrpce) pričvršćene sprijeda, su veličine tri puta od obujma struka, straga jedanput. Pričvršćivanje obje vrpce spušta snagu u trbuh i omogućava bolji rad s ‘harom’ kojoj ‘budo’ pridaje veliku važnost. Postoji nekoliko interpretacija vezanih za nabore na hakami. Prva uzima u obzir njih pet koje predstavljaju pet vrlina tradicionalno povezanih u Japanu (gotoku).

U aikidu sedam nabora (pet sprijeda, dva straga) simboliziraju sedam vrlina budo-a:

• Jin (pažnja, darežljivost); Pažljivost i darežljivost pretpostavlja stav pun pažnje za druge, bez obzira na podrijetlo, godine, spol, mišljenje ili hendikep. Stalno poštovanje drugih bez da se ikada osjećaju beskorisnima ili tužnima, što prirodno vodi do društvenog sklada. Ovdje nailazimo na “Bushi No Nasake”, blagost i suosjećanje japanskog ratnika, koji je uvijek mogao svaki problem riješiti sabljom, ali je znao smiriti duhove bez uzimanja života.
• Gi (čast, pravda); Čast ide ruku pod ruku sa samopoštovanjem, poštovanjem drugih, moralnim principima za koje držimo da su ispravni. To je izbor biti vjeran svojim radnjama, riječima i idealima.
• Rei (uljudnost, pristojno ponašanje); Uljudnost je samo izraz iskrenog zanimanja i brige za druge, bez obzira na društveni položaj kroz geste i stav pun poštovanja i zabrinutosti.
• Chi (mudrost; inteligencija); Mudri uvijek imaju nešto za naučiti, čak i od luđaka, dok luđak nema ništa za naučiti, čak ni od mudraca. Mudrost je ovdje sinonim za talent uočavanja i razlikovanja dobrog i lošeg na svim mjestima i svim stvarima, pridodajući im samo onu važnost koju imaju, bez da te zavedu i odvoje od mira koji je teško stečen na ‘tatamiju’.
• Shin (iskrenost); Iskrenost je imperativ u borilačkoj vještini. Bez nje vježbanje je samo simulacija i laganje samoga sebe i drugih. Potrebno se potpuno uključiti, stalno, nepodvojeno, i takva iskrenost se lako uočava; iluzija ne može izdržati dugo pred onim što traži stvarnost Puta.
• Chu (poštenje, odanost); ‘Budoka’ se upušta u potpunom uvjerenju i iskrenom poštovanju internim pravilima Škole. Ove vrijednosti su odraz ispravnog tijela i duha onoga koji vježba.
• Koh (vjera); Vjerska privrženost se uklapa sa dubokim poštovanjem i potvrđuje osnovu borilačkog vježbanja: tehničko, duhovno, povijesno, filozofsko…