Aikido – doslovno znači “harmonija energija put” što bi se prevelo kao “način harmonije duha”. Ljudi koji treniraju aikido su obično poznati kao aikidoke. Aikido je osmislio Morihei Ueshiba (također poznat među aikidokama kao o-sensei tijekom razdoblja od 1930. do 1960.).
Tehnički, veliki dio aikida je baziran na ‘Daito-ryu’, ‘Aiki-jujutsu’, tipu ‘jujutsua’ i ‘kenjutsua’, odnosno Japanske tehnike rukovanja mačem (također neki vjeruju da je ‘Yagyu Shinkage Ryu’ vještina utjecala na razvoj taktike u Aikidu). Aikido posjeduje i jednu značajnu duhovnu komponentu.
Povijest – ime aikido nastalo je od tri japanska znaka: ai, ki i do. Značenje navedenih znakova obično se prevodi kao harmonija, energija i put, tako da Aikido može biti preveden kao “način harmonije kroz energiju”. Druga uobičajena interpretacija znakova je harmonija, duh i put što bi se moglo prevesti kao “način duhovne harmonije”. Oba prijevoda govore o činjenici da su aikido tehnike razvijene tako da kontroliraju napadača. Kontrolirajući i preusmjeravajući napadačevu energiju umjesto da se ona blokira.
Glavni osnivač Morihei Ueshiba, rođen 14. prosinca 1883. u Tanabi (prefektura Vakajama – Japan), razvio je aikido ponajviše bazirajući se na ‘Daito Ryu aikijutsu’ uključivajući pokrete koristeći ‘yari’ (koplje), ‘jo’ (kratak štap), i vjerojatno ‘juken’ (bajonet). Definitivno najveći utjecaj donijelo je korištenje katane (mač). U mnogo slučajeva, aikidoka (osoba koja trenira aikido) kreće se poput golorukog mačevaoca. Aikido udarci ‘shomenuchi’ i ‘yokomenuchi’ izvorno dolaze od napada oružjem i rezultati su tehnika slični tehnikama oduzimanja oružja. Neke škole aikida ne treniraju uopće s oružjem, dok druge škole poput ‘Iwama Ryu’ škole obično potroše mnogo vremena sa bokkenom (drveni mač), jo, i tantom (nož). U većini stilova, sve tehnike se mogu obaviti s mačem, gotovo isto kao i goloruko.
Minoru Mochizuki je donio Aikido na Zapad 1951. u Francusku. U Veliku Britaniju aikido je došao 1955., u SAD 1960., u Australiju 1965., kao i u mnoge druge zemlje. Danas postoji mnogo aikido dojoa za treniranje diljem svijeta. Morihei je bio znan kao O Sensei od aikidoka što bi u prijevodu značilo “Veliki učitelj” (ili jednostavno “Stariji učitelj” u odnosu na njegova sina). Tijekom djetinjstva Moriheieva obitelj živjela je u Maicuru, u prefekturi Kjoto. Njegov interes za borilačke vještine rastao je od trenutka kada je svjedočio kako su njegovog oca pretukli.
To je svjedočanstvo na njega mnogo utjecalo. Sa ženom se 1912. seli na sjeverni otok Hokkaido gdje njegov trening borilačkih vještina dobija istinsku dubinu. Poznato je da je na tom otoku započeo učenje Daito-ryu Aiki-jutsua kod učitelja Sokakua Takede. Nakon što je Morihei napustio Hokkaido došao je pod utjecaj Onisabura Deguchija, duhovnog vođe Omoto-kyo sekte u Ayabi. Uz svoj duhovni rast, ironično, tamo se Morihei upoznao i s raznim visoko političkim krugovima. Morihein dojo u Ajabi osnovan je isključivo da trenira članove Omoto-kjo sekte. Također je bio uključen u prvi Omoto-kyo incident kada su pokušali osnovati utopijsku koloniju u Mongoliji. Tijekom vremena, Morihei se odvojio od oba učitelja, ali njihov utjecaj ne bi trebao biti podcijenjen.
1927. preselio se u Tokio gdje je osnovao svoj prvi dojo, koji još dan danas postoji pod imenom Aikikai Hombu Dojo. Između 1940. i 1942. posjetio je Mancukuo (Japanci su okupirali Mandžuriju) nekoliko puta da bi podučavao aikido. 1942. napustio je Tokio i preselio se u Ivamu u prefekturi Ibaraki gdje je upotrijebio riječ Aikido prvi put kao ime za njegovu borilačku vještinu. U Ivami je osnovao Aiki Shuren Dojo, poznat još i kao Iwama Dojo. Tijekom svog tog vremena znao je često putovati po Japanu, a osobito je putovao u Kansaj regiju da bi podučavao aikido. Morihei Ueshiba umro je 26. travnja 1969.