Jedina prava uloga roditelja je osamostaliti svoje potomstvo. Pohvalama i nagradama kao glavnim obilježjem komunikacije trenutnih odgojnih trendova stvaramo male ovisnike. Od malih nogu djeci tepamo “Braaaavoooo” i za najmanju sitnicu koju kao roditelj odobravamo, komunicirajući djetetu da je zadovoljilo naš ponos, odnosno ego.

Djeci je sasvim dovoljan njihov unutarnji osjećaj zadovoljstva postignutim, kao i instiktivni poriv da istražuju, tj. uče nove stvari o sebi i svijetu. Naše odobravanje ili neodobravanje vodi do ugrađivanja refleksa stalnog zadovoljavanja očekivanja roditelja. Na duge staze zatiremo samosvijest, odnosno zadovoljstvo djeteta samim sobom da bude onakvo kakvo jest.

Što će biti jednom kada roditelja više ne bude? Tko će opskrbljivati vaše djete pohvalama i odobravanjem na koje su navikli?

Ako smo zaista zadovoljni svojom djecom, čini se normalnije da ih hvalimo u svakoj situaciji, bez obzira na kvalitetu izvedbe. Ipak, besmisleno je ponavljati “Bravo” tisuću puta dnevno, pa predlažem da u potpunosti izbacimo folklor pohvala i pokuda.

Za početak izgovarajte pohvale u sebi, a kasnije ih se u potpunosti oslobodite. To je teško, jer zapravo vlastitom egu nalažemo da se više ne smije izražavati.

Roditelji ne trebaju čitati previše o tome kako odgojiti djecu, korisnije je čitati kako kontrolirati svoj ponos i taštinu.