Aikido je japanska borilačka vještina nastala sredinom 20.stoljeća. U aikidu je osnovno načelo nenasilni pristup rješavanju sukoba, zato ga zovu umijećem mira i harmonije. Zbog nepostojanja sustava natjecanja nije toliko poznat široj javnosti. U tome i leži njegova prednost, jer aikido mogu vježbati osobe svih dobnoh skupina bez obzira na svoje sposobnosti. Insistira se na toleranciji, upoznavanju vlastitih sposobnosti, a ne na uspoređivanju i natjecanju s drugima ( dakle, pojam „POBJEDNIK – PORAŽENI“ u aikidu NE POSTOJI ) Aikido nenasilno mjenja osobu, a time i svijet u kojem živi. Promjenu koja donosi mir i sklad (u obitelji, u školi, na poslu, u društvu).
Aspekti vježbanja aikida
Osobe koje vježbaju aikido načelno izjegavaju sukobe u životu, pa je mogučnost fizičkog sukoba mala. Međutim svakodnevno se susrećemo s raznim problemima u svijetu u kojem živimo ( međuljudski odnosi) i unutar sebe ( zdravlje ). Stoga aikido pomaže pojednicu da postane svjesniji vlastite odgovornosti u društvu i mogućnosti uspostavljanja skladnijeg, sretnijeg i ispunjenijeg življenja u svakodnevnom životu. Jedinstvo uma i tijela je neophodna da bi čovjek mogao kvalitetno funkcionirati. Osnovni smisao aikida je ostvariti cilj bez borbe, a ne pobjedu nad pojedincem ili više protivnika. Taj koncept vježbamo razvojem percepcije i opuštenosti duha i tijela, istražujući vlastite mogućnosti u stvarnim životnim situacijama.
U aikidu krećemo od pretpostavke: kad hoćemo pokrenuti tijelo partnera, prvo trebamo pokrenuti njegov um. Da bi pokrenuli njegov um, izbjagavamo biti njegova suprotnost, bilo fizički ili mentalno. Prave harmonije s partnerom ili pravim napadačem neće biti dok se prethodno ne ostvari harmonija unutar vježbača ( anuliranjem straha, emocija i misli koje nam opterećuju um, tj. postiže se stanje percepcije )
Percepciju razvijamo na početku treninga „statičkim“ vidom aikida:
Vježbama disanja; disanje je uska spona između uma i tijela, a provodimo ga ispravnim disanjem ošitom ili diafragmom te brzo uviđamo da doprinosi opuštanju tijela i smirenju uma.
Vježbama meditacije; čovjek je svakodnevno izložen stresu, a ne pruža dovoljno odmora svojem umu i tijelu. Preporuča se svakodnevno ići u šetnju ili sjesti u opušten položaj i ne raditi ništa 15 – 20 minuta.
Ki vježbe; sklop 10 vježbi za razvoj uma i tijela. Svaka vježba izvodi se 2×8 ponavljanja uz glasno brojanje, početak vježbe je uvijek u lijevu stranu. Pazi se da svaki pokret vježbe bude što kvalitetniji ( razvijanje percepcije ), a provjeravamo to glasnim brojanjem. Ako krivo izvodimo vježbu, u glasu se odmah se odmah uočavaju promjene. Vježbama utjećemo na pokretljivost cijele kralježnice, što je izuzetno bitno kod mladih za vrijeme faze ubrzanog rasta, gdje muskulatura ne može pratiti rast kostiju, pa dolazi do poremećaja posture.
Vježbe istezanja; vježbe se provode na strunjači, gdje istežemo muskulaturu zdjelice i nogu. Na kraju izvodimo vježbu ustajanja i padanje, što je bitno za koordinaciju i agilnost prizemljivanja i ustajanja.
Padovi – kolutovi; priroda rada na aikido treningu je puno padanja i ustajanja, pa je nophodno naučiti SIGURNO pasti bez mogućnosti ozljede. Metodika rada je ovdje razrađena u detalje i u dugogodišnjem radu nije se dogodila niti jedna ozljeda, kako i na treningu tako i u svakodnevnom životu vjžbača. Ima puno svjedočanstva vrlo opasnih situacija gdje su osobe bile prisiljene izvesti pad, no bez posljedica. Konačno, puno je veća mogućnost pasti u svakodnevnom životu ( led, klizav pod, neravan teren ), nego na treningu.
Aikido vježbe; tehnike koje izvodimo samostalno, one su osnova za borilačke tehnike s partnerom. Njima razvijamo osjećaj osobnosti, jedinstvenosti tijela i uma u kretanju kroz prostor, koordinaciju. Postoji veliki broj aikido vježbi kojima postižemo harmoniju umai tijela. Kvalitetu izvođenja vježbi provjeravamo testiranjem.
Tehnike aikida; niz kretnji koje izvodimo zajedno s jednim ili više partnera. Tehnike koje se uče daju novi uvid u moguće načine komuniciranja. Ljudi postaju svjesni vlastite tendencije agresivnog reagiranja čak i kada je ono prikriveno i „umotano“ u uljuđeno ponašanje. U aikido tehnikama nema međusobnog natjecanja, te se uklanja napetost koja proizlazi iz uspoređivanja s drugima i razočarenje kada se nakon dugog truda i napora ne uspije biti najbolji, što je slučaj sa većinom športova. Jedino natjecanje ovdje prisutno je ono sa samim sobom, svojim strahovima, ograničenjima i ustaljenim obrascima ponašanja. Dakle, cilj tehnika je komunikacija, kojom nastojimo na miran i harmoničan način pokazati rješenje problema protivniku-partneru tj. pokazati mu da ga ne želimo povrijediti i da njegov napad nema smisla.
Testiranje; sve vježbe i tehnike koje prakticiramo u aikidu podložne su testiranju. Testirajući um i tijelo spoznajemo kvalitetu izvođenja i stanja vježbača. Takva testiranja ne postoje nigdje drugdje.
Gledano biomehanički, aikido su razna bacanja, vođenja, tehnike poluga i kotrljanja, koja su proizašla iz optimalnih prirodnih pokreta tijela. Nije fokusiran na zadavanje udaraca, već na iskorištavanje i kontrolu energije protivničkog napada i njeno odgovorno prpouštanje dolje od sebe. To nije samo statičko umijeće, već i dinamički pokreti tijela što omogućuje razvoj svih primarnih motoričkih sposobnosti, ali može zbog svoje kompleksnosti poslužiti i u kinezioterapeutske svrhe. Još jedna vrlo bitna karakteristika je: vježbanje aikida je potpuno INDIVIDUALNO prilagođeno mogućnostima i sposobnostima vježbača.
Zaključak
Aikido je relativno mlada borilačka vještina, koja svojom filozofijom, biomehanički strukturama kretanja pogoduje svim dobnim skupinama, bez obzira na dob, spol i stupanj fizičkog zdravlja. Bazirana je na istraživanju vlastitih mogućnosti uma i tijela kroz razne tehnike disanja, meditacije, vježbama za razvoj motoričkih sposobnosti, borilačkim tehnikama te također služi za stjecanje osobnog zadovoljstva i smirenosti. Aikido njeguje nenasilan pristup rješavanju sukoba i mnogi ga smatraju potpuno samoobrambenom vještinom. Te vrijednosti prepoznalo je Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, koje se očitovalo odobrenjem više projekata ( s braniteljima, djecom – žrtvama nasilja u školi i obitelji, mladeži učeničkih i studenskih domova ). Od akademske godine 2006/07. aikido je uvršten kao izborni predmet na Edukacijsko – rehabilitacijskom fakultetu. Aikido daje mogućnost za nenasilnom promjenom osobnosti, a time i okoline u kojoj živimo. Promjene donose mir i sklaad u obitelji, u školi, na poslu, u društvu i u životu općenito.
Napisao:
Marijan Kudrna
Predsjednik Aikido Društva Zagreb