A

ashi – noga ili stopalo
atemi – udarac, od ate [udarac] + mi [tijelo]. U Aikidou udarac nije namijenjen ozljeđivanju protivnika, već služi odvlačenju pozornosti i vođenju ukeovog uma.

B

bokken – drveni mač, od boku [drvo] + ken [mač]. Izvorno, bokken je mač za vježbanje koji se rabi da bi se izbjegle ozljede katanama (ili njihovo oštećenje).
budo – borilačke vještine, od bu [snaga, hrabrost, vojni poslovi] + do [put].
bushi – ratnik, od bu [snaga, hrabrost, vojni poslovi] + shi [ratnik, vođa].
bujin – ratnik, od bu [snaga, hrabrost, vojni poslovi] + jin [osoba].

D

dachi – varijanta od tachi, od tatsu [stajati]. Vidi tachi.
dan – stupanj. Stupanj iznad kyu. Shodan je prvi stupanj; nidan drugi, itd.
do – put, način, disciplina, učenje s umnim i spiritualnim implikacijama. Doslovno prevedeno, cesta ili put.
dojo – mjesto za vježbu, dvorana, od do [put] + jo [mjesto]. Dojo je mjesto na kojem se vježba put, do. Dogi ili dojogi predstavlja uniformu ili odjeću koja se nosi prilikom vježbanja određene discipline.
dori – varijanta od tori, od toru [uhvatiti]. Vidi tori.
dosa – akcija, kretanje, od do [kretanje] + sa [stvaranje]. Iako katkad pogrešno zamijenjena s hrvanjem, kokyu-dosa je ustvari vježba disanja u pokretu i ekstenzije kija.

E

en – krug. En-undo opisuje kružno gibanje.

F

fudo-shin – nepokretni um, od fu [negacija] + do [kretanje] + shin [um].
fune-kogi – pokret veslanja, od fune [brod] + kogi [veslati], međutim, različit od zapadnjačkog stila veslanja. Japanski su čamci imali jedno kratko veslo kojim se veslalo naprijed-nazad (pravocrtno).

G

gaeshi – varijanta od kaeshi, od kaesu, izokrenuti. Vidi kaeshi.
gi – odjeća. Primijetite da u japanskom jeziku ovaj element nikad ne stoji sam (Judo-gi, Karate-gi, …). Odjeća koja se nosi za na treningu je keikogi, “odjeća za vježbanje” ili dogi, odjeća koja se nosi pri vježbanja “puta”.
gi tehnika – Gi (kineski) ekvivalentno je izrazu waza (japanski). Ken-gi su tehnike mačem, jo-gi štapom, dok su tai-gi tehnike tijelom, odnosno bez oružja.
giri – varijanta kiri od kiru [rezati]. Happo-giri je kata s mačem koja uključuje “rezanje u osam smjerova”. Vidi kiri.
go-kyo – “peto učenje”. Bolna imobilizacijska tehnika.
gyaku – suprotno. Gyaku-hanmi predstavlja: nage stoji desnom nogom naprijed, a uke lijevom.

H

hachi-no-ji – broj osam, od hachi [osam] + no [od] + ji [broj ili slovo].
han – pola, misli se na fizički položaj. Zagi han-dachi od za [sjedeći] + gi [tehnike] + han [pola] + dachi [stojeći] – opisuje tehnike u kojima uke iz stojećeg položaja napada nagea koji sjedi u seizi. Nage može ustati na jedno koljeno, odnosno u polusjedeći položaj.
hanmi – han [polu] +mi [tijelo]. Osnovni stav u Aikidou u kojem stopala predstavljaju dvije strane trokuta otkrivajući samo polovicu tijela napadaču.
hiji – lakat. Ushiro hiji-tori znači hvat za laktove sa stražnje strane.
b – hitori [jedna osoba] + waza [tehnike]. U Aikidou, to su tehnike za razvijanje ravnoteže i koordinacije koje se izvode bez partnera. Vidi kumi-waza.

I

ikkyo – prva tehnika imobilizacije, od ichi [jedan] + kyo [učenje]. Vidi katame.
irirmi – iri, od ireru [staviti unutra] + mi [tijelo]. U Aikidou, irimi je ulazno gibanje, ulaženje u liniju napada. Usporedi s tenkan.

J

jo – drveni štap. Jo-nage (bacanja štapom) su tehnike u kojima nage drži jo i koristi ga za bacanje napadača. Jo-tori (jo-hvatovi) je skupina tehnika koje služe za razoružavanje napadača koji ima jo.
joho – prema gore, od jo [gore] + ho [smjer]. Usporedi s kaho.
ju-jutsu – ju [meko] + jutsu [umijeće], disciplina. Japanski oblik borbe bez oružja u kojoj se rabe poluge i tehnike bacanja.

K

kaeshi – od kaesu [izvrnuti, promjena, obrnuto]. (Kao nastavak, -kaeshi često postaje gaeshi u složenicama, kao npr. kote-gaeshi.) Kiri-kaeshi (reži i vrati) predstavlja potpuno vraćanje (180 stupnjeva) ukeovog gibanja. Ura-gaeshi [unazad] znači okretanje napadača prema van prije pada.
kaho – prema dolje, od ka [dolje] + ho [smjer]. Usporedi s joho.
kaiten – rotacija, od kai [okrenuti] + ten [zarolati]. Kaiten-nage je kružno bacanje; ukeovo će se tijelo okrenuti jednom prije pada. U tehnici zenpo-kaiten-nage uke pada naprijed kotrljajući se.
kamae – stav
kata – rame, Kata-tori je hvat za rame.
kata – jedna strana, jedno. Katate-tori je hvat jednom rukom. Usporedi s ryo-.
kata forma. Npr. jo-kata – forma koja se izvodi štapom radi demonstracije ritma, svjesnosti prostora.
katame – imobilizacija, od katameru [zaključati, učvrstiti]. Katame-waza su imobilizacijske tehnike. To su: ikkyo, nikyo, sankyo, yonkyo i gokyo, odnosno “prva”, “druga”, “treća”, “četvrta” i “peta” tehnika.
katana – japanski čelični mač. Lagano je zaobljen i ima jednu oštricu. Kinesko čitanje je to. Te-gatana, ruka-mač, odnosi se na korištenje “rubom” ruke kao mačem ili oštricom noža.
kazu – broj
keiko – vježba, trening, učenje, lekcije, od kei [misliti] + ko [staro]. Keiko-suru izvorno je značilo “misliti na stare stvari”, da bi poslije dobilo značenje “učiti (studirati) stare stvari kao što su umjetnost, vještine ili tehnike”. Učenje tih stvari zahtijeva vježbu, trening, pa, prema tome keiko znači trening.
ken – ravni mač s dvije oštrice. Ken je kinesko čitanje. (Japansko je trurugi.) Kendo znači “put mača”.
ki – životna energija. U japanskom jeziku ki se pojavljuje u mnogim kontekstima: gen-ki – duh zdravlja, byo-ki – duh bolesti, ai-ki – duh harmonije.
kiri – od kiru [rezati]. Tekubi-kiri je rez primijenjen na zapešću; ude-kiri – na ruku. Hara-kiri je ritualno rezanje hare ili Centra.
koho – zadnja strana, unazad, od ko [iza] + ho [smjer]. Koho-tento undo je valjanje unazad.
kokyu – dah, do ko [izdahnuti, zvati] + kyu [udahnuti, usisati]. Kokyu-nage je “bacanje dahom” ili malo prošireno, “tempirano bacanje”. Kokyu-nage tehnike su skup tehnika koje ovise o “timingu”, osjećaju i ekstenziji kija, a ne o imobilizaciji zglobova.
kosa – križ, prekrižiti, od ko [križati, presjeći] + sa [križanje (prstiju)]. Tekubi-kosa je vježba križanja zapešća. Katate [jedna ruka] + kosa-tori je hvat za jednu ruku (desnom za desnu ili lijevom za lijevu).
koshi – kukovi. Koshi-nage je bacanje kukovima
koshin – kretanje unazad, od ko [unazad] + shin [nastaviti]. Koshin-undo je skup vježbi u kojima se kreće (fizički) unazad, dok je ekstenzija kija usmjerena prema naprijed.
kote – ruka, abeceda ruke, od ko [malen] + te [ruka]. Kote-gaeshi je “savijanje zapešća”. Kote se nekad odnosi i na podlakticu.
kubi – vrat. Tekubi znači zapešće, odnosno “vrat ruke”. Kubi-uchi je udarac u vrat. Ushiro kubi-shime je gušenje s leđa jednom rukom. U srednjovjekovnom Japanu uchi-kubi je bilo odsijecanje glave, sramotna i ponižavajuća smrt.
kumi-waza – tehnike s partnerom, od kumi [par, partner] + waza [tehnike].
kyu – stupanj, osobina. U borilačkim umijećima, kyu označava bilo koji stupanj ispod shodana, prvog crnog pojasa. Kyu može značiti i kvalitetu, tako je ikkyu restoran, restoran najbolje kvalitete.
kyo – učenje. Standardne imobilizacijske tehnike ikkyo, nikyo, … su “prvo učenje, drugo učenje, …”.

M

ma-ai – pravilan (“harmoničan”) razmak između nagea i ukea, od ma [prostor] + ai [odgovarati, "harmonizirati"]. Ma-ai ovisi o “dostupnosti” partnera i vrsti oružja koje se rabi; manji je za dvoje manjih partnera nego za veće partnere; manji je za borbu bez oružja nego za borbu s mačevima. Kroz japansku je povijest ma-ai bio jako važan. U kaligrafiji je razmak između slova jednako važan kao i tinta. U japanskim kamenim vrtovima (Ryoanji hram u Kyotu) razmak između kamenja je jednako važan kao i kamenje samo.
mae – prednja strana (japansko čitanje).
men – lice, prednji dio glave. Men-uchi je udarac u glavu.
mi – tijelo (japansko čitanje). Prema kineskom je čitanju shin.
misogi – ritual pročišćavanja tijela.
mochi – od motsu [držati, imati, posjedovati]. Ryote-mochi je držanje s dvjema rukama. (te – ruka )
mune – prsa, thorax. Mune-tsuki je udarac rukom u prsa. Zapadnjački način borbe, osobito one po barovima, potencira udarce u čeljust, dok istočnjački potencira udarce u haru, odnosno centar kija.

N

nage – (1) Bacač, osoba koja izvodi tehnike. (2) Bacanje. Nage je uobičajeni naziv za partnera koji izvodi nage-waza, tehnike bacanja.
nikyo – “druga” imobilizacijska tehnika, od ni [dva, drugi] + kyo [učenje].O

ojigi – naklon, od o [nema značenja, znak poštovanja] + ji [vrijeme] + gi [čestitanje, čestitka]. U prošlosti je ojigi značilo pozdrav godišnjem dobu. Ojigi-nage su bacanja u kojima se, kao odgovor na napad, nage uljudno nakloni. Nalazi se u 4. Taigi (poznatoj kao “Ženska taiga”).
omote – naprijed, često se izjednačuje s irimi tehnikama. Suprotno od ura.
oroshi – od orosu [ispustiti, staviti dolje].

R

randori – napad više osoba, od randoru [sparirati], od ran [kaos, kaotično, slučajno, neorganizirano] + dori, od tori [hvat].
ryo – oba; ryote [oba], te – [ruka]. Ryo-kata-tori je hvat za oba ramena. Katate ryote-mochi je hvat s obje ruke (za jednu ruku), a ryote-tori je hvat za obje ruke (objema rukama).

S

samurai – ratnik. Izvorno, to je značilo “onaj koji služi caru svojim životom”.
sankyo – treća imobilizacijska tehnika, od san – [tri, treći] + kyo – [učenje].
sayu – lijevo i desno, od sa [lijevo] + ju [desno (prema kineskom čitanju)]. Sayu-undo uključuje naizmjenično premještanje ruku s lijeve strane na desnu i obratno te istovremeno držanje težine s donje strane s ciljem izvođenja bacanja.
seiza – formalni klečeći položaj u Japanaca, od sei [ispravno] + za [sjediti].
sensei – instruktor, učitelj, od sen [prije, ispred] + sei [živjeti, roditi], doslovno – “onaj koji je rođen prije tebe”.
shiho – četiri smjera, svi smjerovi, od shi [četiri] + ho [smjer].
shikko – od shitsu [koljeno (kineski)] + ko [napredovanje]. Na japanskom je koljeno hiza.
shin-shin – od shin [um (japanski)] + shin [tijelo (kineski)].
shindo – tresnja, vibriranje, ljuljanje, od shin [mahanje, trešnja] + do [gibanje]. Tekubi-shindo-undo je vježba tresenja šaka.
shomen – prednja strana, od sho [ispravno, pravilno] + men [lice, maska, strana]. Shomen-uchi je udarac (uchi) u prednji dio glave (čelo), ali odozgo (kao kad želite nešto prepoloviti).
sode – rukav. Sode-tori je hvat za rukav.
sudori – prolaženje kroz, od su [original, osnova] + dori od tori [prolaženje]. -dori (s dugim “o”) nije isto sto i dori (hvat). Sudori je vrsta bacanja u kojem uke prolazi “kroz” nagea bez mijenjanja smjera i bez ikakve rotacije te pada prema naprijed.
suwari – sjedeći. Suwari-waza su tehnike koje se rade u seizi.

T

tachi – dugi i veliki mač. Tachi-tori su tehnike u kojima se napadaču oduzima mač.
tachi – stojeći, od tachi [stajati]. Tachi-waza su stojeće tehnike. Također se pojavljuje i kao dachi npr. u zagi han-dachi.
taigi – tai [tijelo] + gi [tehnike]. Općenito, taigi se odnosi na tehnike bez oružja (u kontrastu s ken-gi – tehnike mačem ili jo-gi – tehnike štapom). U Ki-Aikidou, taigi predstavlja skup tehnika, odgovora na isti napad, ali radi prikaza harmonije i ritma.
tanto – nož, od tan [kratko] + to [mač]. Tanto-tori je skup tehnika koje uključuju napad nožem.
te – ruka
tekubi – zapešće, zglob šake, od te [ruka] + kubi [vrat].
tenchi – ten [nebo] + chi [zemlja]. Tenchi-nage, “nebo-zemlja” bacanje.
tenkan – ten [okret] + kan [razmijeniti, izokrenuti]. Tenkan je “okretanje” izvan ukeove linije napada.
tobikomi – tobi [skok] + komi [ulaz u [nešto]]. Tobikomi obično opisuje skok iza ukea, kao u “prvoj” tehnici (Katate-kosa-tori kokyunage [Katate-kosa-tori irimi tobikomi]).
toitsu – jedinstvo, ujedinjenje, od to [vladati] + itsu [jedan]. Shin Shin Toitsu Aikido je Aikido s koordinacijom (ili ujedinjenjem) uma i tijela.
tori – hvat, od toru [uhvatiti, uzeti, izabrati].
tsuki – od tsuku [zalijepiti]. Ubod, napad, guranje, udarac rukom, štapom ili nožem.

U

uchi – od uchu [udariti]. Shomen-uchi je frontalni napad (udarac) u glavu, dok je yokomen-uchi dijagonalni udarac u glavu.
ude – ruka. Ude-furi undo je vježba mahanja rukom.
uke – primanje, od ukeru [primiti]. U Aikidou je to partner koji prima (tehnike), odnosno koji napada.
ukemi – (1) obrambeno, pasivno; (2) umjetnost kontroliranog padanja, odnosi se na samozaštitu padanjem.
undo – vježba, gibanje, micanje. Od un [nositi, prenositi] + do [gibanje].
ura – iza.
ushiro – unazad, iza. Ushiro tehnike uključuju napad s leđa, kao npr. ushiro-tori. Suprotno od ushiro je mae.

W

waza – tehnika [japanski]. Hitori waza su vježbe koje se rade bez partnera (Aikido vježbe), dok su Kumi waza tehnike koje uključuju više od jednog partnera.

Y

yoko – strana, u stranu, dijagonalno.
yonkyo – četvrta imobilizacijska tehnika. Od yon [četiri] + kyo [učenje].

Z

zagi – za [sjedeći, sjedenje] + gi [tehnike [kineski]]. Zagi-handachi su tehnike u kojima uke iz stojećeg položaja napada nagea koji sjedi u seizi.
zarei – sjedeći naklon. Od za [sjedeći] + rei [naklon, zahvalnost].
zen – prednji dio, strana [kineski]. Vidi mae [japanski].
zengo – zen [naprijed] + go [nazad]. Zengo-undo vježba dva smjera.
zenpo – naprijed. Od zen [naprijed] + po [smjer].